 |
 |
|
|
Svjetska izložba pasa - Poznan 2006 Pored velikih teškoća oko odlaska u Poljsku na svjetsku izložbu pasa u gradu Poznanu ekipa iz Kinološkog Kluba TORNJAK iz Travnika se nije vratila praznih ruku. Donijeli su u Bosnu i Hercegovinu titulu Svjetskog prvaka. Pas Bilov Mujage Selmana je prvak svijeta u razredu zrelih tornjaka, a Mrva vlasnika Almira Šabanovića je prvak svijeta u razredu zrelih ženki.
Čestitamo svim članovima KK TORNJAK koji su otišli u Poljsku i na najbolji način pretstavili ovu naš lijepu autohtonu pasminu, a ujedno i državu Bosnu i Hercegovinu.
Prema riječima dopredsjednika Kinološkog kluba 'Tornjak' Almira Šabanovića, ovo je prvi put da se Bosna i Hercegovina predstavlja na izložbi uzgajivača pasa s autohtonom pasminom Tornjak. [ više + ]
Eni-News.com
Spomenik Tornjaku
Travnik.ba
Održana prva državna smotra pasa ''Konjic 2006'' Prva državna smotra pasa u ovoj godini ''Konjic 2006'' održana je danas u Konjicu. Nastupilo je ukupno 150 pasa (38 pasmina) iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Predsjednik Kinološkog saveza BiH Zijah Zubović je ocijenio da je organizacija bila vrhunska, da je bilo mnogo kvalitetnih pasa, a najviše domaćih tornjaka. Najmasovniji na izložbi bili su članovi kinološkog kluba iz Tomislavgrada. Fena
 Tornjak Sunny pravi društvo istraživačima bosanskih piramida
Kada se u kontekst ovogodišnjeg međunarodnog uspjeha BiH i revalorizacije dostignuća postave BOSANSKI TORNJAK i BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA dobijemo kvalitetan spoj. Upoznali su se njihovi reprezenti, Semir Osmanagić i od četvrtka Fondacijin novi prijatelj, tornjak Sunny. [ više + ]
Revija pasa svih pasmina - Žepče 2006 U subotu, 08.04.2006. godine, u Žepču, na platou "Omladinskog naselja", održana je prva "Revija pasa svih pasmina - Žepče 2006". Pred oko 1,000 gledalaca pse su ocjenjivali kinološke sudije, gospodin Peter Firic iz SCG, gospodin Refet Hadžić i gospodin Redžo Haskić, a ocjenjeno je 96 pasa raznih pasmina. [ više + ]
Tornjak napokon priznat! Čestitamo svim uzgajivačima Tornjaka, vlasnicima Tornjaka, Uniji Kinoloških saveza BiH, svim građanima BiH.... [ više + ]
Kinološka izložba autohtonih pasmina Bosne i Hercegovine "Vitez 2005" Dana 17.09.2005. u Vitezu na platou FIS-a održana je specijalizovana izložba autohtonih pasmina pasa BiH, odnosno Bosanskohercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka i Bosanskog oštrodlakog goniča - Baraka. Organizator ove manifestacije bio je Bosanki kinoloski savez uz tehničku realizaciju K.K. "Barak" iz Viteza. Sudci na ovoj manifestaciji su bili: za Tornjaka Redžo Haskić a za baraka Avdo Sibičić i Muhamed Plašto. [ više + ] 
CAC BiH Doboj 2005
U organizaciji Kinološkog društva "Prim. dr. Zoran Janjušević“ iz Doboja je i ove godine održana treća po redu Državna izložba pasa svih rasa CAC BiH Doboj 2005. Medijski pokrovitelji izložbe su bili Televizija Doboj i radio Doboj, a generalni sponzori Premil hrana za pse i Cafe bar Olimp iz Doboja. Na terenima ispred restorana Val i Auto moto društva Doboj, izložbu je svečano otvorio u 10.00 časova Nebojša Švraka, predsjednik KSRS i predsjednik UKSBiH. U katalogu je bilo upisano ukupno 210 pasa svrstanih u devet FCI grupa sa 46 rasa, koje su ocjenjivali: Andrija Gojković - psi iz I FCI grupe, Rade Pajić - psi iz II FCI grupe, Nebojša Švraka - psi iz III, IV, V, VII, VIII, IX FCI grupe i Saša Kršić - psi iz VI FCI grupe. Delegat ove kinološke manifestacije je bio Radovan Mazalica. I FCI grupa - Izbor sudije Andrije Gojkovića
Tornjak čeka overu u Briselu Na tvrđavi Kastel održana izložba 315 pasa 58 pasmina Na banjalučkoj tvrđavi Kastel juče je održana Državna izložba pasa u organizaciji Kinološkog društva Banjaluka. Na manifestaciji je učestvovalo 315 pasa 58 različitih pasmina, a vlasnici su ih doveli iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Predsednik Kinološkog društa Banjaluka Tatjana Bilbija - Laličević je istakla da Kinološko društvo već godinama organizuje ovakve izložbe i da je ovogodišnja, po broju učesnika i posetilaca, prevazišla dosadašnje. Ona je izrazila nadu da će naredne godine dobiti priliku da organizuju i međunarodnu izložbu koja će privući još više gostiju. ‘’Na izložbi je po prvi put predstavljen i bosanskohercegovački pastirski pas - tornjak koji bi uskoro trebalo da bude i zvanično priznat u Kinološkom savezu u Briselu’’, istakla je Bilbija – Laličević. ‘’Tornjak, koga su ranije zvali samo pastirski pas, potiče s Tibetanskog Mastifa, a to je područje današnjeg Irana. Rasa se održala hiljadama godina. Uzgajivači ove pasmine znaju da njegova dlaka ne sme biti kraća od devet centimenata, a što je duža to bolje’’, kaže Saša Stanić, vlasnik tornjaka Edgar . On ističe da je tornjak veoma zahvalan za uzgajanje jer nije zahtevan, a dobroćudan je i staložen pas, veran i dobar čuvar, privržen vlasniku. Vlasnici tornjaka ističu da je ova pasmina odavnina poznata i u Grčkoj, još od 5. veka pre nove ere, u Atini je bio omiljeni čuvar žena, a njegov lik se nalazio i na kovanicama novca i skulpturama Epiraca. ‘’Dalmatinac je veoma jednostavan za uzgajanje i što je najvažnije uredan je. Najslađi su kao bebe, Dalibor je već prevelik, ali ipak ne pravi nikakve probleme, iako ga držimo u stanu. Inače, imamo i 12 malih štenadi, ženka se nedavno oštenila. Hranim ga hranom za pse i mesom’’, rekla je vlasnica Sniježana Vukelo. Jedna od nalepših pasmina na izložbi bili su sibirski samojedi. Petar Boškan iz Mrkonjić Grada, vlasnika ženke zvane Sonata, kaže kako postoji nekoliko vrsta ovog psa koji vodi poreklo od vukova. Prilagođen je za vuču u snežnim uslovima i veran je čuvar, a poznati su po tome što su predvodili polarne istraživačke ekspedicije. ‘’Samojed je raskošan pas, snažan i neverovatno izdržljiv ali istovremeno i graciozan. Hrani se dvaput dnevno, ujutro i naveče, a obavezno se mora češljati jer se tako čisti i dobija sjajna srebrenasta dlaka koja se predivno presijava na svetlosti. Istovremeno, iščešljana dlaka može se koristiti i kao predivo, odnosno vuna. Sonatu ne držimo u kući jer je naivkla i voli hladnoću i boravak u prirodi. Ono što je karakteristično za samojeda je da, osim igre, voli da se sa njim razgovara’’, ističe Petar Boškan. Euro Blic
Prezentacija pasmine ''TORNJAK'' u Sarajevu Predsjednik Kinološkog kluba ''Tornjak'' iz Travnika, Alen Salkić najavio je prezentaciju ove autohtone pasmine na Izložbi u Sarajevu narednog vikenda. Članovi ovog i drugih klubova iz BiH, koji se bave uzgojem tornjaka, uložili su na stotine hiljada maraka da se pasmina dovede do stanja u kojem je danas. ''Sva zasluga što je tornjak dobio mjesto u Međunarodnoj kinološkoj federaciji pripada prošlogodišnjoj izložbi u Travniku gdje je gost bio drugi čovjek Međunarodne kinološke federacije Karl Peter Raizinger koji je potvrdio kako je Tornjak najujednačenija pasmina. To je bilo je presudno da Tornjak, relativno lako, dobije međunarodnu podršku i da se prizna kao pasmina. – kazao je predsjednik Kinološkog kluba ''Tornjak'', Alen Salkić. Ovaj konološki klub pokretač je i inicjative za organizaciju državnog prvenstva za ovu pasminu zajedno sa klubovima iz Tomislavgrada i Rame. ''Za državno prvenstvo bodovat će se izložbe u Prozoru, Širokom Brijegu, Sarajevu i na Vlašiću.'' – potvrdio je Slobodan Ličanin, podpredsjednik kluba. Tornjak je postao i maskota Turističke zajednice SBK, pas TORI, kao turista, lovac, kajakaš uskoro će biti prezentiran na predstojećem Sajmu turizma i zdrave hrane na Vlašiću. Eni News
Bitka za bosanskohercegovačkog pastirsko psa Tornjaka će svijet priznati 15. maja? Na sarajevski CACIB stiže i drugi čovjek Međunarodne kinološke organizacije koji bi, očekuju bh. uzgajivači, trebao donijeti odluku o priznavanju. Uzgajivači bosanskogercegovačkog tornjaka u subotu su u Rami započeli su ciklus specijalnih izložbi. Nakon Rame, 14. maja okupiće se u Sarajevu, potom slijedi Široki Brijeg, a na Vlašiću bi trebalo biti zaokruženo prvo (osmo?) državno prvenstvo uzgajivača bosanskohercegovačkih tornjaka. Spor sa Hrvatskom
Nakon gotovo tredesetgodišnje bitke za bh. tornjaka, sve sad ulazi, čini se, u posljednju fazu. Ono što uzgajivači danas znaju jeste da je spor sa Hrvatskom oko patronata nad ovom pasminom, poprilično smiren, a kao moguće rješenje spominje se priznavanje rase sa podvrstama. Razlike među tim psima oku laika teško je primjetiti. Šabanović, kroz osmijeh, kaže da ih još uvijek teško primjete i stručnjaci jer dosta tornjaka, posebno šampiona, završi u Hrvatskoj. O konkretnim činjenicama govori uvijeno, no, ekonomska situacija u BiH naprosto tjera uzgajivače da šampione prodaju za 300 do 500 KM... Osam grana
O mogućnosti da Međunarodna kinološka asocijacija tornjake ne prizna kao autentičnu bosanskohercegovačku pasminu, uzgajivači u ovom trenutku ne žele ni razmišljati. Šabanović tvrdi da su oni ispunili sve što se traži - od uzgajališta do uslova da postoji (najmanje) osam odvojenih "porodičnih grana". Ako bi se ipak desilo da BiH izgubi svog tornjaka, bilo bi to, kako kaže naš sagovornik, "hladan tuš". Odnosno, "ja bih ih nastavio uzgajati, volim ih, ali, to više ne bi bilo isto". Ono što bi u ovome trenutku Unija kinoloških saveza BiH mogla napraviti da pomogne tornjaku, nije mnogo. Šabanović kaže da su uzgajivači spremni, a njihova unija mogla bi im, eventualno, spustiti cijene upisnine za sarajevsku izložbu koje iznose od 20 do 40 KM, odnosno 50 na dan izložbe, da bi što više tornjka pred čelnicima Međunarodne asocijacije mogli sami sebe što bolje predstaviti. Kreće se skladno Komisije za autohtone pasmine kinoloških saveza "RS", "Herceg-Bosne" i Bosanskog kinološkog saveza u novembru prošle godine publikovale su orginalni standard, prema kojem je tornjak "čuvar i pastirski pas". Iz opsežnog standarda posebno se simpatičnom čini odrednica "hod": "Tornjak je kasač. Kreće se skladno, harmonično, sa dobrim potiskom stražnjih nogu, tokom kretanja leđna linija je mirna". Psi specijalci Almir Šabanović, osim što uzgaja tornjake šampione, aktivan je i planinar. Zato je jedna od njegovih ideja da se tornjaci pokušaju dresirati za poslove u gorskoj službi spašavanja, prije svega za traganje u lavinama. Ideja zvuči zanimljivo: tornjaci na skijalištima u punoj zimskoj sezoni vjerovatno bi za promociju pasmine učinili mnogo više nego bilo kakva indirektna propaganda. Nekoliko tornjaka se, inače, od prošle godine nalazi na obuci u Jedinici za posebne namjene FMUP-a. S.M., Dnevne Novine San
Održana skupština kinološkog kluba ''TORNJAK'' Travnik Za narednu godinu planirano je održavanje CAC goniča Travnik, zatim pet uzgojnih smotri i završna manifestacija za državno prvenstvo tornjaka 18.06.2005. godine na Vlašiću. Također, u narednom periodu pokušat će se riješiti problem prostorija kluba gdje bi članovi mogli svakodnevno sastajati.
Jugoslovenstvo među psima Bosanski pastirski pas tornjak na putu ka balkanskoj integraciji Na svijetu postoji 385 pasmina pasa. Iako nije upisana na tu listu, jedna obitava u BiH, uglavnom na planini Vlašić. Pas te rase je dobroćudan prema ljudima, a agresivan prema zvijerima i napadačima na tor, ograđeni prostor za smještaj ovaca na otvorenom na planinskoj ispaši. Upravo je zbog toga naš najpoznatiji pas i dobio ime tornjak. Malo je danas pasmina pasa koje imaju stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, boji, visini i namjeni a da nisu priznate. Bosanski pastirski pas tornjak ima, pak, bogat historijat, koji mu neće biti dovoljan za njegovu potpunu standardizaciju. Bosanac i(li) Balkanac Stručna komisija Međunarodne kinološke federacije (FCI) sastat će se 12. marta ove godine u Beogradu, gdje će se raspravljati o novim pasminama pasa. "FCI je jedina meritorna da presuđuje o novim pasminama, da ih standardizira. Ona utvrđuje, kada neko podnese zahtjev, i da li postoji dovoljno razlika između pasmina da bi se standardizirala i zaštitila nova vrsta", kaže Refet Hadžić, predsjednik Unije kinoloških saveza BiH. U Beogradu će se, dakle, raspravljati o sudbini psa koji je uvijek nepovjerljiv prema strancima i otporan na bolesti, o sudbini milenijskog stanovnika BiH koji je generacijama u sebi sakupljao sve odlike podneblja u kojem obitava. Tornjaku prijeti svrstavanje u balkansku grupaciju pasa. Hadžić priča: "Sastanak u Beogradu odgovara BiH da zaštiti svoju baštinu. Ovo je jako važno i veoma je bitno istaći da se ne radi samo o psu. Velika bi bila stvar kada bi BiH uspjela dokazati da ima nešto što nema cijeli svijet. Da je to naš specifikum, što i jeste. Međutim, treba i strahovati u Beogradu zbog jednog koncepta koji se pojavio, a to je da bi se naš tornjak mogao registrovati u grupu - balkanski pastirski pas. Znači, može se desiti da BiH kroz jednu takvu opciju izgubi taj identitet, jer bi bosanski pastirski pas postao balkanski. Tu se uključilo dosta zemalja, postoji interes Hrvatske, Rumunije, Bugarske, Grčke i SiCG. Rumuni i Bugari imaju svoja dva psa, međutim sličnosti sa našim tornjakom su onolike koliko ličimo ja i jedan Rumun ili Bugarin. Dakle, ti psi i nisu baš slični." Borba za priznanje tornjaka kao autohtone pasmine počela je znatno prije osamostaljenja BiH. Za vrijeme bivše Jugoslavije također je bila jagma za tornjakom, koji je na ovdašnje prostore stigao vjerovatno iz Irana, a bh. kinolozi su pokrenuli veliku kampanju za priznanje ove pasmine. Jugoslaven i(li) Bosanac "Standardizacija tornjaka bila je gotova 1981. godine. U tadašnjoj komisiji su bila fra Petar Krasić, pokojni Ante Kozina... Gdje je zapelo i zašto ta standardizacija nije otišla u Međunarodnu kinološku federaciju? Insistiralo se da se pas nazove jugoslavenski, a ne bosanski pastirski pas. Ante Kozina je insistirao na nazivu bosanski i zato je priznanje tornjaka bilo zaustavljeno. Hrvatska je paralelno radila projekat i ona sada želi da tornjaka standardizira kao hrvatskog psa", kaže Hadžić. Za Hrvate je dokument iz 1067. isto važan jer je sačuvan u Đakovu. U 13. stoljeću, zbog tadašnjih nemirnih i nesigurnih prilika u Bosni , bosanski biskup i bosanski kaptol morali su napustiti svoje sjedište: Brdo kod Sarajeva. Prešli su Savu, te biskupsku katedru (sjedište) prenijeli u Đakovo, zadržavši tada još uvijek i duhovnu ovlast nad Bosnom. Otud je i dokument o planinskom psu sačuvan u ovom hrvatskom gradu. Pomoć države Hadžić smatra kako su naši susjedi učinili mnogo više, iako BiH ima bolje predispozicije za standardizaciju tornjaka: "Hrvati žele svog, Srbi svog, samo nas nema nigdje. Ne znam da ih je iko izbrojao na Homolju i pokazao 20 takvih pasa - e zato bi oni rado ušli u balkansku grupaciju. Hrvatska i SiCG su stalne članice FCI-ja, a mi smo pridružena, a samo stalne članice mogu aplicirati nove pasmine. Ne treba zaboraviti da je bivša Jugoslavija bila jedna od najuticajnijih članica FCI-ja. Za nekoliko godina, kada mi postanemo stalna članica, sve će biti druga priča, međutim valja se do tada boriti za našeg tornjaka. No, ovaj sastanak u Beogradu bi mogao to pokvariti, zato trenutno lobiram ljude koji vole BiH i kojima je stalo do simbola naše države. Problem je i taj što naše društvo ne prihvata nešto što je bosanskohercegovačko. A i ulaganja u nešto što ne donosi profit nisu nikome atraktivna. Zato bi država morala pomoći." Opasnost da tornjak završi u pasmini sa grupom pastirskih pasa sa Balkana jeste velika. "Kako se može stvoriti jedna nova pasmina pasa? To ne mogu stvoriti laici. Jedna pasmina je skup genetskih osobina psa, koji je sposoban da to prenese na svoje potomke. Dakle, kada je jedan pas tornjak - zna se kako će njegov potomak izgledati, koliko će narasti, kako će se ponašati… U tome je i razlika između rasnog i nerasnog psa, koji je 'genetska bomba': ne zna se kakav će taj pas biti - miran, agresivan, lovni, nelovni… Tornjak je dokaz da se već hiljadu godina ovdašnji narod bavio stočarstvom. On može odslikati i mentalitet ljudi sa kojima je živio: naš planinski pas nije agresivan, miran je i ne napada. Ako nije teško zapamtiti da je metaksa grčko piće, da je Francuska zemlja vina, a Njemačka zemlja automobila, zašto mi ne bismo bili poznati po tornjaku?", zaključuje Hadžić. U SiCG odnedavno se pojavila opcija koja zagovara balkansku pasminu pasa, gdje bi bio svrstan i srpski pastirski pas. Ova grupa pasa obitava na planini Homolj. Beogradski sastanak je, prema riječima Hadžića, iniciran iz krugova koje ne podržava niti Kinološki savez SiCG: "Oni pokušavaju da tu kolateralno bude priznat taj srpski pas. To BiH ne odgovara. Mi smo pozvani u Beograd i tamo ćemo reći da smo protiv koncepta balkanskog psa. Ako ćemo gledati politički, to nam se slično već godinama nameće." Kolateralno priznanje BH Dani
Neorganizovanost domaćih kinologa prijeti autentičnom nacionalnom blagu BiH će zbog nesloge izgubiti tornjaka
Tornjak je prvi put u kinološkoj istoriji spomenut i opisan u hronici bosanske katoličke crkve 1067. godine gdje su sveštenici zabilježili postojanje psa koji živi u toru i čobanima pomaže prilikom nomadskog stočarenja kao čuvar i pratilac stoke. Pretpostavlja se da je u krajeve današnje postojbine došao s doseljenim nomadskim narodima iz nekadašnje Perzije, što ide u prilog mišljenju da porijeklo vuče od tibetanskog mastifa. Činjenica da je ova pasmina prvi put spomenuta u BiH i da se na ovom području trenutno nalazi više od 2.000 tornjaka nije bila dovoljna kinolozima iz RS i FBiH da ovu rasu pred očima svjetskih kinologa zabilježe kao autohtonu bh. pasminu. U Uniji kinoloških saveza BiH navode da razlog tome leži u činjenici da su kinološka društva u BiH, odnosno ova unija, u Međunarodnoj kinološkoj organizaciji, Federation Cynologique Internationale, (FCI), registrovani kao ugovoreni članovi. Nakon ovog statusa postaje se pridružena članica, a tek potom ide redovno članstvo koje je neophodno da bi svjetski kinolozi uopšte razmatrali standardizaciju psa iz neke zemlje. U bh. kinološkoj uniji navode da bi se u najboljem slučaju to moglo desiti za godinu dana, međutim napominju da nisu optimistični po ovom pitanju. Prepucavanja Sporadična prepucavanja bivših jugoslovenskih republika u borbi da standardizuju tornjaka kao autohtonog psa svoje republike počela je još u vrijeme bivše Jugoslavije. Stjepan Krasić, predsjednik Kinološkog saveza Herceg Bosne i jedan od tri člana koja su sačinjavala Komisiju bivšeg Jugoslovenskog kinološkog saveza za standardizaciju tornjaka, ističe da je tadašnja komisija, inače svojevremeno redovni član FCI, uradila standardizaciju tornjaka. Prema ovom standardu prijedlog naziva za ovu pasminu bio je bosanskohercegovački pastirski pas tornjak. "Istina, nakon toga bilo je razmimoilaženja mišljenja od strane srbijanskih i hrvatskih kinologa i od tada se ta agonija odugovlači", ističe Krasić. Na susretu Kinoloških saveza zemalja Balkana, zakazanom za 12. mart ove godine, predstavnici kinoloških udruženja Rumunije, Grčke, Bugarske, Srbije i Hrvatske predstaviće svoje standarde za pastirskog psa, kod nas poznatog kao tornjak. Primjerice, Hrvati imaju svoje standarde i naziv hrvatski planinski pas tornjak, dok ga u Srbiji nazivaju srpski pastirski pas. Stav međunarodnih kinologa za nekoliko standarda i naziva, za u suštini istog psa još nije poznat, ali primjeri iz svijeta govore da su slična "parčanja" dozvoljena. "Primjer za to je belgijski pas koji je podijeljen na četiri tipa, iako su u osnovi isti, i sada se međusobno ne pare", kaže Bogoljub Novaković, član Komisije za standardizaciju tornjaka BiH iz Kinološkog saveza RS. Uprkos činjenici da je ova pasmina prvi put spomenuta u BiH i da je najveći broj ovih pasa i dalje u našoj zemlji, i pored velikog interesovanja za kupovinu čitavih legala od strane Hrvata, kinolozi BiH ne pokazuju dovoljno angažmana da pred Međunarodnom kinološkom organizacijom pasminu predstave pod nazivom bosanskohercegovački pastirski pas tornjak. "Pravo porijeklo i pripadnost je zaista teško utvrditi, ali sigurno znam da tornjak nije pas koji po bilo čemu pripada Srbijancima ili Hrvatima više nego Bosancima", kaže Novaković. Po njemu je pravo porijeklo moguće utvrditi samo demografskom slikom, pošto se krvnom linijom to ne može dokazati. "Demografska slika je jasna i ona govori u prilog tome da su stari Sloveni bili nomadi i da tornjak ne može biti samo srbijanski ili hrvatski", tvrdi Novaković. Pogotovo, dodaje on, kad se zna da je narod u BiH bio najviše okrenut nomađenju. Odluka u martu Refet Hadžić, sekretar Bosanskog kinološkog saveza, kaže da je nesložnost i neorganizovanost kinologa iz BiH najveći problem koji stoji na putu sticanja titule stalnog člana u FCI, a samim tim i aktivnostima na standardizovanju tornjaka. "Narod ne može biti vlasnik jedne pasmine jer psi ne poznaju ljudske granice i oni mogu biti vezani jedino za podneblja. Činjenica da je tornjak najviše vezan za podneblje BiH daje nadu da ćemo ga naposljetku standardizovati kao takvog", ističe Hadžić. Najveći problem je, dodaje Hadžić, što ne postoji složnost u radu bh. kinologa, iako, tvrdi, saradnja postoji. "Mi smo formirali Uniju kinologa BiH koja je donijela jedinstvene standarde za tornjaka. Ukoliko budemo složno radili kako bi se ostvarilo redovno članstvo, ne postoji razlog zašto FCI ne bi prihvatila naše standarde. Mi nemamo ništa protiv da i Srbija i Hrvatska standardizuje ovu rasu pod drugim nazivom, ali se plašim da će nas naša nesložnost ostaviti bez naše pasmine", ističe Hadžić. Štaviše, nastavlja on, imamo i uvjerenja od strane hrvatskih kinologa, ali i nama veoma prijateljskog Kinološkog saveza Srbije, da neće ništa poduzimati dok i mi ne dobijemo ravnopravnu mogućnost da standardizujemo tornjaka. Hadžić objašnjava da problem predstavlja što će u martu ove godine, prilikom posjete Komisije za standardizaciju iz FCI, biti zagovarana teza da se ova pasmina registruje kao balkanski pas, čime bi se autentičnost tornjaka potpuno izgubila. U Kinološkom savezu Srbije i Crne Gore kažu da je dolazak Komisije FCI zapravo rezultat brojnih zahtjeva za standardizaciju ovog pastirskog psa, koje su zatražile gotovo sve zemlje sa Balkana. Na zahtjev srbijanskih kinologa iz FCI su odlučili doći u Beograd gdje će sve zemlje predstaviti svoje pastirske pse. "Jedina država iz regiona koja za sada nema potvrđen dolazak je BiH", tvrde u ovom savezu. Oni navode da je zahtjev podnijela i Rumunija, koja je i najdalje otišla sa protokolom za standardizaciju pred Komisijom FCI, zatim Grčka, Srbija, Hrvatska, Bugarska, svi osim BiH. "Nemamo ništa protiv da svaka zemlja dobije pravo da standardizuje svog pastirskog psa, po svojim mjerilima i svojim nazivom, pa tako i Srbija. Kako će se on gdje zvati to nije na nama. Ni naziv balkanac nije neprihvatljiv, štaviše možda je i najbliži istini, pošto ga zaista ima u svim zemljama Balkana", smatraju u Kinološkom savezu SCG. Polemike oko tornjaka i njegovog naziva traju već godinama. Dok Srbija zagovara balkansku varijantu sa raznim tipovima, Hrvati pedantno planiraju svaki potez. Rumuni su pola posla već završili, a BiH i dalje "ispravlja krivu Drinu". Međutim, da li će nesloga i neažuornost uticati da okolne zemlje izgube strpljenje i da žrtva bude još jedna izgubljena autentičnost BiH vidjeće se na susretu kinologa u Beogradu za kada je najavljeno i zauzimanje "evropskog" stava FCI po ovom pitanju. Prijedlog standarda tornjaka
MJERE I PROPORCIJE: Dužina trupa je najviše osam odsto veća od visine kod mužjaka, do 10 odsto kod ženke. Poželjni su kvadratični psi. Visina prsa oko 45 odsto visine grebena, a poželjne su dublje grudi. Dužina glave je oko 40 odsto visine grebena. NARAV - KARAKTER: Staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan u izvršavanju postavljenih zadataka, lako shvata volju gospodara i lako prihvata obuku, nepodmitljiv i nepovjerljiv prema strancima. GLAVA: Odaje snagu i plemenitost, tupo klinastog oblika. Lobanja blago zaobljena, smjer osa lobanje i njuške je divergentan, srednje je široka, arkade srednje izražene, čeona brazda primjetna, zatiljna kost blago izražena. Stop blag i srednje izražen. Nos oblika blago zaobljenog trokuta, srednje velik i tamno pigmentiran, crn ili tamnosmeđ. Njuška tupo klinasta, približno jednake dužine lobanjskom dijelu, snažna, srednje duboka i široka, s neznatno kraćom donjom vilicom. Usne srednje debele, priljubljene ili malo opuštene, pigmentacije boje nosa. Vilice normalnog oblika, sjekutići u položaju makaza. Zubalo potpuno i makazasto. Obrazi mišićavi i srednje izraženi. Oči blago koso postavljene, bademastog oblika, tamne do smeđe. Pogled specifičan, bistar u kojem odaje samosvijest, ozbiljnost i mirnoća. Kapci crni do tamnosmeđi. Uši srednje visoko nasađene, preklopljene i uz glavu nošene, ili najviše jedan centimetar od glave nošene, srednje dužine, na dnu blago zaobljene. TIJELO: Gornja linija ravna. Greben blago izražen. Leđa ravna, široka, mišićava, slabinski dio relativno širok, mišićav i kraći. Šape blago kose, mišićave i široke. Prsa široka, snažna, a obilna i duga dlaka ih čini još masivnijim. Grudi su prostrane, duboke i duge, rebra blago zaobljena. Obim grudi je oko 20 odsto veći od visine. Trbuh blago prikupljen, s dužom dlakom. Rep srednje dug, nastavlja liniju leđa, duga kitnjasta dlaka čini ga još dužim, u mirnom stanju pas ga nosi obješeno, ravno ili malo prema gore zavinuto, a u akciji uvijek nosi iznad linije leđa u njemu karakterističnom položaju - kao zastava. HOD: Korak miran i dostojanstven, kas dugog koraka, a galop skokovit i izdužen. Najradije se kreće korakom. DLAKA: Glava, uši, prednji dio nogu i šape imaju kraću, pravu i gustu dlaku. Vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu kao i rep imaju dugu, tvrdu i pravu dlaku sa gustom poddlakom. Dlaka ne smije biti kraća od devet cm, a što je duža to je poželjnija, posebno griva vrata i zastavice na nogama i repu. Pas je višebojan, odnosno šaran, trobojan ili dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama posebno se cijeni oštrija razgraničenost boja.VISINA I TEŽINA: Visina grebena kod mužjaka je 60 centimetara pa naviše, a kod ženki 56 centimetara pa naviše. Poželjni su viši psi. Kod normalno razvijenog mužjaka srednje visine poželjna težina je oko 40, a kod ženke oko 30 kilograma. ELIMINACIONE MANE: Atipičnost, sve degenerativne mane, neispravno zubalo, nepotpuno splovilo, displazija kukova, znatnija depigmentacija vidljivih sluzokoža, uspravne uši, riblje oko, znatniji nesrazmjer visine i dužine, dlaka kraća od sedam centimetara, nošenje repa u akciji ispod linije leđa, izraženiji "O" ili "X" stavovi nogu, ujedljivi psi. Dobroćudni čuvar pobjeđuje i vukove Tornjaci su krupni psi sa vrlo snažnim i skladnim oblikom tijela. Imaju dugu dlaku sa poddlakom, sa osnovnom bijelom bojom i flekama po tijelu i glavi. Dlaka je tako složena da ga štiti od svih vremenskih nepogoda. Oni su veoma dostojanstvenih pokreta u prostoru, a posebna odlika ovog psa je karakteristično visoko nošeni i veoma dlakav rep. Tornjaci su staloženi psi, dobroćudni prema ljudima, ali ipak odbrambenog nagona kada su u poziciji da brane svoju teritoriju od ljudi ili zvijeri, posebno vukova. Posebno je istrajan u odbrani tora i stada od spoljašnjih opasnosti. Nerijetko je spreman žrtvovati i svoj život u izvršavanju zadataka. Tornjak je pas koji veoma lako shvata volju gospodara i lako prihvata obuku. Nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, skromnih zahtjeva u ishrani i smještaju. Nije rijetkost da u zimskom periodu pored skloništa ostane da leži u snijegu koji ga često i prekrije. Na području BiH još živi u velikom broju, kao specifičan pas koji je tu postojao i unazad bar 1.000 godina, a sasvim vjerovatno i puno prije. Hroničari su ga zabilježili prije devet stoljeća pod imenom canis montanus, odnosno planinski pas. A od davnina stanovništvo ga je u tim krajevima nazivalo tornjak. Ime potiče od riječi "tor", prostor u kojem borave i odmaraju ovce na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima tornjake je moguće vidjeti kako leže uz ogradu ne dopuštajući nikome da se približi bez prisustva vlasnika stada, pa je jasno da ih je ova karakteristika zapravo i "krstila". Nezavisne Novine
Duvanjski tornjaci savladali vuka U dramatičnom okršaju kod ovčarnika Marka Galira na padinama Ljubuše jedan je vuk uspio pobjeći pred oštrim zubima Markovih tornjaka, dok je drugi zaglavio. Tornjaci su ga opkolili i držali u okruženju dok nisu stigli lovci koji su ustrijelili onemoćalog vuka da se ne pati. Braća Ben, Zoro i Baster, sestra im Gara te rodijaci Nero i Aska imali su nekidan dramatičan okršaj s vukovima kod ovčarnika Marka Galira, koji se nalazi na padinama Ljubuše iznad Mandina sela. Jedan je vuk uspio pobjeći pred oštrim zubima Markovih tornjaka, dok je drugi zaglavio.Opkolili su ga i držali u okruženju dok nisu stigli Markica, Jozo Trenić i Marinko Matić, članovi Kinološkog društva "Tornjak" iz Tomislav Grada. Oni su ranjenog i onemoćalog vuka ustrijelili da se ne pati. Slobodna Dalmacija
Sedma specijalka Tornjaka "Vlašić 2004" Izvještaj sa izložbe Dana 14.08.2004 godine K.K."TORNJAK" Travnik je organizirao 7.specijalku bosanskohercegovačkog pastirskog psa- TORNJAKA, pod radnim nazivom “MEMORIJAL HRVOJE PERKOVIĆ” “CAC VLAŠIĆ 2004” Babanovac 14.08.2004. Generalni sponzor je Bosanski Kinološki Savez. više
Odnedavno je pokrenuta i incijativa da tornjak postane zvanični policijski pas. Po svojim karakteristikama, tornjak može biti policijski pas. Za njega se kaže da je najbolji mogući alarm - po njegovom lavežu i ponašanju tačno znate kada je u blizini čovjek, drugi pas ili kada se radi o neposrednoj opasnosti. Incijativa da se tornjak uvede u policiju podržana je od strane Dragana Vikića i prvi policijski psi postali su dvije ženke i jedan mužjak, koji su dovoljni da se napravi minimalna odgajivačka grupa. Lik sa markice i razglednice Div je rođen 10.8.1987., a u porodicu Josipa Pejakovića i Vesne Mašić, glumačkog para iz Sarajeva, došao je kad mu je bilo pet nedelja. Donijeli su ga iz Srednjeg, gdje je između četiri sestre i jednog brata bio proglašen kao najbolji u leglu. Da je tako, pokazala je i izložba na kojoj je učestvovao sa deset mjeseci i to sasvim slučajno. "Bili smo na Vlašiću, a jugoslavenska izložba održavala se u Travniku, pa smo otišli da gledamo. Čak ga nismo ni prijavili za izložbu, ali su sudije, kad su ga vidjeli, insistirali na tome da se pojavi u svojoj klasi u kojoj je i pobijedio", priča Vesna Mašić. Zbog Diva je na istoj izložbi napravljen i presedan - bio je uvršten i u klasu odraslih pasa, u kojoj je također pobijedio. Te godine je u Travniku Div osvojio CACYU za najljepšeg u razredu mladih, proglašen je najljepšim tornjakom i najljepšim nelovnim psom. Na takmičenjima održanim 1990. i 1991. Div je dobio titulu CACIB, što je najveća titula za jednog psa. Div j tornjak koji je napravio proboj ovih pasa u tadašnjoj Jugoslaviji, u kojoj je pokupio sve nagrade na svim takmičenjima. Kako je tada ova rasa bila registrirana po jugoslavenskim standardima, na svjetskim takmičenjima mogao je osvajati samo počasna priznanja. I jeste. Neposredno prije rata, Div je trebao sa zagrebačkom kujom dobiti svoje mlade, za koje se smatralo kako bi mogli kvalitetom pomoći da se tornjak prizna i u svijetu. Nažalost, to se nije dogodilo. "On je trobojni tornjak, sa crnim plaštom - to je vrsta koja se jako cijeni. Osim toga, sudije su smatrali da ima profinjenu glavu, a naročito je bio cijenjen njegov tzv. balerinski hod. On je jako elegantan i graciozan pas, što je rijetkost kod ovako velikih pasa, koji su obično tromi", priča Vesna Mašić, koja je Diva odgojila "na parketu i na ćilimima u centru grada", iako su je upozoravali kako će pas praviti probleme rastući u stanu. "Nikada nije lajao, samo kada su padale granate. Nikada nije nikoga napao. On je savršeno miran i staložen pas, koji kada osjeti da je jači, ne napada, nego se povlači. Nismo ga čak ni dresirali. On ima jaku ličnost i volju i mi smo to poštovali." Najpoznatiji bh. tornjak, koji ima i najveća priznjanja u bivšoj Jugoslaviji, nalazi se i na bh. markici i razglednici. Iako njegova vlasnica i nije baš sretna kako je ispao. Što nije ni čudo - slikali su ga na plus 40 stepeni Celzijusa, što mu uopće nije odgovaralo. Najčešći komentari su kako on puno jede, što nije tačno: tornjak jede samo jednom dnevno i to ne tri kile mesa, kako se misli, nego kuhano povrće. Div je sada u penziji. Nažalost, nema ni djece ni unuka, kako se nikada pario. Najzanimljiviji prijedlog Vesna Mašić je dobila od jednog veterinara, koji je nedavno molio da doniraju spermu i da je sačuva u epruveti. "Tada mi je to bilo užasno glupo, a sad ponekad žalim što to nisam uradila", kaže Vesna, koja svog ljubimca izvodi u šetnju svaki dan uvijek istom rutom. I koja o svom psu priča sa tako puno ljubavi, kao o članu porodice. Što on, u ovom slučaju i jeste. BH Dani
Šesta specijalka Tornjaka "Vlašić' 2003" Izvještaj sa izložbe 13.09.2003. godine u prorodnom ambijentu Vlašića održana je 6. specijalizovana izložba Tornjaka. Organizaztor ove specijalke je odlučio da izložbu posveti pokojnom Hrvoji Perkoviću, čovjeku koji je svojim zalaganjem mnogo doprinio začetcima vođenja evidencije uzgoja Tornjaka i koji je također bio jedan od trojice kinoloških sudaca koji je učestvovao u pisanju prvog standarda Bosansko-hercegovačkog pastirskog psa Tornjaka. Tako da je ova specijalka i nazvana Memorijal "Hrvoje Perković". Na specijalku je prijavljeno 77 pasa. Na dan izložbe je privedeno 66 pasa, vjerovatno zbog kiše koja je padala cijeli dan mada nije omela realizaciju specijalke. Ovaj broj pasa i kvalitet koji je bio prisutan na Vlašiću je zavidan rezultat BH kinologije. [ više + ]
Peta specijalka Tornjaka CAC "Vlašić 2002" Izvještaj sa izložbe Na lokalitetu Smeta po prekrasnom vremenu u organizaciji K.K."TORNJAK" Travnik održana je 5 specijalka tornjaka. Izložba je ove godine ponijela epitet tradicionalne i važi kao najjača tj. najprestižnija izložba za tornjake. Nepisano je pravilo, da ko ne izvede tornjaka na Vlašičku izložbu nezna gdje se nalazi sa kvalitetom svojih pasa. I ove godine kao i svih dosadašnjih izložba je bila vrlo posjećena. Bilo je mnogo gostiju, prijatelja a najviše zaljubljenika tornjaka koji željno svake godine očekuju septembarski Vlašić. [ više + ] |
|
Novotravničanin Almir Šabanović, vlasnik uzgajivačnice "Gemiland", čiji psi su iz Rame ponijeli pobjedničke pehare, kaže za SAN da će sarajevski skup uzgajivačima biti poseban. U BiH, naime, ponovo dolazi Karlo Rajzinger, drugi čovjek Međunarodne kinološke asocijacije, a jedan od rezultata koje ljubitelji bh. tornjaka očekuju je i konačno priznanje tog psa kao autentične bh. pasmine.
Nesložnost i neorganizovanost kinologa iz BiH trenutno je najveći problem koji stoji na putu međunarodnom i zvaničnom priznanju najstarije autohtone pasmine pasa tornjaka. Sve balkanske zemlje pokazuju veliku zainteresovanost za ovu rasu, međutim podjele u bh. kinološkim društvima prijete da ostanemo bez još jednog autentičnog nacionalnog blaga.
OPŠTI IZGLED: Plemenit, snažan, skladan i čvrst; ne pretežak, skoro kvadratičan; prijatnog izgleda, koji mu daje višebojna, trobojna ili dvobojna gusta i duga dlaka s karakteristično nošenim kitnjastim repom.
