Uticaj sezone parenja na odnos polova i veličinu legla kod pasa rase tornjak
Uroševć M., Salkić A., Stevanović Lj., Šakić V .

Milivoje Urošević, Dr. vet. med., međunarodni kinološki sudija, Zemun.
Alen Salkić, Dr. vet. med., predsednik KK "Tornjak" Travnik. BH Tornjak
Dipl. in. Lubiša Stevanović asistent pripravnik Institut za stočarstvo, Poljoprivredni fakultet Zemun.
Mr. Vedad Šakić, viši asistent, Veterinarski fakultet Sarajevo.

Kratak sadržaj

Tornjak je vijekovima prisutan na našim prostorima. No i pored toga do sada ova rasa nije bila predmet zootehničke nauke. U ovom radu objedinjeni su i statistički obrađeni podaci uzeti iz evidencije prijave legala u kinološkom savezu Bosne i Hercegovine u periodu od 1990 - 1999. godine, izuzev 1993. godine. Ispitivanjem su obuhvaćena 102 legla. Ovaj rad predstavlja još jedan pokušaj da se tornjak kao rasa pobliže prouči i upozna.

Materijal i metode rada

Za proučavanje ove problematike podaci su uzeti iz evidencije prijave legala u kinološkom savezu Bosne i Hercegovine. Legla su prijavljivana u periodu od 1990 - 1999. godine izuzev 1993. godine i ispitivanjem su obuhvaćena 102 legla. Osnovna statistička obrada uzorka vršena je standardnim metodama statističke obrade. Nakon osnovne statističke obrade podataka koja je rađena za cijeli uzorak i posmatrano po sezonama parenja urađena je analiza varijanse jednostruka klasifikacija po sezonama i po godinama. Po dobijanju rezultata analize varijanse za statistički značajne uticaje urađen je i LSD-test značajnosti razlika između pojedinačnih prosjeka. Metodom x2 testa utvrđena je značajnost odstupanja broja muške i ženske štenadi u uzorku.

U posmatranom periodu od 1990-1999. broj legala po godinama bio je sljedeći:

Značajnost pojedinih testova označavana je:

Rezultati istražvanja

Na osnovu rezultata osnovne statističke obrade podataka cijelog uzorka prikazanih u tabeli 1. možemo zaključiti da je vrlo visoka varijabilnost broja štenadi u leglu kako ukupnog broja tako i posmatrano po spolovima.

Prosječan broj štenadi u leglu iznosio je 4.81 sa rasponom od 1-10, a posmatrano po polovima muških je bilo prosječno 2.76 sa rasponom od 0-7, a ženskih prosječno 2.05 sa rasponom kao i kod muških, od 0-7. Prisutna je visoka varijabilnost ukupnog broja i po spolovima izraženo koeficijentom varijacije preko 50%, odnosno za žensku štenad čak 77.07%. Kretanje broja štenadi u leglu i varijabilnost posmatrana je i po sezonama parenja (tabela 2.).

Visoka varijabilnost broja štenadi prisutna je i unutar sezona gde su koeficijenti varijacije u većini slučajeva preko 50%, pa čak 88.50% za žensku štenad u IV sezoni. Postupkom analize varijanse po sezonama parenja utvrđeno je da ne postoje statistički značajne razlike između prosječnog broja štenadi u leglu a ni posmatrano po spolovima, odnosno sezona nije značajno uticala na broj štenadi u leglu (p 0,05).

Ako se postupak analize varijanse primjeni po godinama parenja rezultati ukazuju da ne postoje statistički značajne razlike između prosječnog broja muške štenadi u leglu (p 0,05), ali postoje visoko značajne razlike ako se posmatraju prosjeci ženske i ukupnog broja štenadi u leglu (p 0,01). Da bi smo imali uvid između kojih prosjeka postoje značajne razlike koristili smo LSD-test, pa i za prosjeke muške štenadi gde F-test nije pokazao značajnost. Rezultati LSD-testa prikazani su u tabelama 3, 4 i 5.

Vidimo da se i kod muške štenadi javljaju značajne pa čak i visoko značajna razlika između prosjeka za 1990 i 1996. godinu. Moguće je da se jave značajne razlike između pojedinih prosjeka bez obzira što F-test nije pokazao značajnost kao što je ovde slučaj, posebno kada, kao i u našoj analizi, imamo više grupnih prosjeka.

Za prosjeke ženske štenadi i ukupnog broja štenadi u leglu realno je i bilo očekivati da će se javiti ovoliko značajnih i visoko značajnih razlika između prosjeka po pojedinim godinama. Kada se posmatra značajnost razlike broja muške i ženske štenadi u uzorku i teorijskog odnosa 1:1 2 - testom dobijamo visoko značajnu razliku (2), odnosno odnos broja muške i ženske štenadi u uzorku visoko značajno odstupa od teorijskog odnosa, što je i za očekivati s obzirom na mali broj životinja u uzorku. U nama dostupnoj literaturi nema podataka o ovoj problematici kod tornjaka. Urošević i Latinović (1988) su kod šarplaninca, tornjaku sličnoj rasi, utvrdili takođe visoku varijabilnost broja štenadi u leglu a i podijeljeno po polovima, kao i neznačajnost uticaja sezone koćenja kako na broj štenadi u leglu tako i na dužinu trajanja graviditeta.

Literatura

1. Evidencija prijave legala pri kinološkom savezu Bosne i Hercegovine u periodu od 1990. do 1999. godine.
2. Snedeckor, W. G., Cochran, G. W. (1980): Statistikal Methods. The Iowa State University Press-Ames, Iowa, USA, seventh edition.
3. Urošević, M., Latinović, D. (1988) Sezonske varijacije nekih reproduktivnih osobina jugoslovenskog ovčarskog psa šarplaninca. Stočarstvo 42:1988 (1-2) 63-67.

Časopis: Stočarstvo, 55, 6, Zagreb, 2001