Bosanski golubovi
BIHAĆKI   BIJELJINSKI   DUBIČKI   JANJARSKI   LIVANJSKI   SARAJEVSKI   TRAVNIČKI   ZENIČKI

Zeni�ki prevrta�

Zenički prevrtač

Historija

Grupa zaljubljenika i stručnjaka za uzgoj golubova iz Zenice, krajem osamdesetih godina stvorila je novu rasu goluba. Veoma atraktivnog izgleda sa naglašenim letom i prevrtanjem u zraku. Zenički prevrtač se od 1996. godine, uz njegov radni standard, počeo pojavljivati na izložbama širom Bosne i Hercegovine. A 2002. godine na 17. međunarodnoj izložbi sitnih životinja u Zenici, priznat je standard ovog goluba.

Zenički prevrtač je nastao ukštanjem orijentalnog, zagrebačkog, sarajevskog i bačkog prevrtača, te lokalnog goluba. Sa obzirom da ima dosta ličnosti sa orijentalnim prevrtačem i prevrtanje u zraku mu je dosta slično ovoj vrsti goluba. Specifičnost zeničkog prevrtača je u tome što prilikom postizanja velikih visina i kod povratka vrši prevrtanje. Golub se prevrće na leđa praveći veliki broj premeta koje završava sjedanjem na rep i poslije toga ponovo se vraća svome jatu u letu.

- - -

Stariji zenički golubari su da tako kažem, pored svih ostalih, odškolovani na dvije rase golubova koje su u Zeničkom golubarstvu zauzimale veliki prostor, a to su Pertlovi i Zagrebački prevrtači kako smo ih nekad nazivali „puclerima“. Iz ovoga i proizlazi da u Zenici uvijek možete nabaviti Pertle kojih se nećete postiditi ni u pola Pešte, a što se tiče Zagrebačkog bio je golub na kome se izučavalo sve ono što je vrijedno u golubarstvu. Treba spomenuti da je u jednom peridu u Zenici bilo kvalitetnijih primjeraka Zagrebačkih prevrtača nego u Zagrebu, pa su kolege iz Zagreba to javno priznali u jednom od nekih brojeva ZOO magazina iz osamdesetih godina. I danas je Zagrebački prevrtač u Zenici omiljen golub ali nema više tako brojne i kvalitetne ekipe uzgajivača kao nekad.

Iz raznoraznih razloga smo se odlučili da napravimo goluba koji će odgovarati našim zahtjevima i našem mentalitetu. Naš golubarski rezon se ne uklapa u neka razmišljanja naših kolega golubara iz ravničarskih predjela. Oni smatraju da bi mi obzirom na brda i planine koje nas okružuju trebali držati golubove koji su opredjeljeni za volijer (ukrasne), a mi nasuprot tome volimo golubove koji vole poletjeti, i to visoko, a uz to mnogi od nas vole da se i dobro prevrću u zraku.

Ideja o Zeničkom prevrtaču se nametnula onda kada smo osjetili da Zagrebački prevrtač ne ispunjava ono što mi od njega očekujemo, a to je sportski dio, visok let i prevrtanje. Kako god se razgovor razvijao opet se svodilo na Zagrebačkog prevrtača kojem bi ove nedostatke popraviti, ali to nije bio naš posao već onih koji su polagali pravo na njegovo autorstvo. Da ne duljim, odlučili smo da napravimo goluba osobina Zagrebačkog prevrtača iz pedesetih i šesdesetih godina kada smo ga upamtili kao goluba koji je visoko letio, dobro prevrtao, imao dobru moć orijentacije i kada je sam hranio svoje mlade. Odlučili smo da taj golub neće imati kapu što će ga razlikovati od Zagrebačkog prevrtača. Ali ne treba tajiti da sve ostalo na našem golubu treba podsjećati na Zagrebačkog prevrtača iz navedenog vremena.

Kad sam napisao da smo se školovali na Zagrebačkim golubovima, to znači da je to bila vrlo skupa škola i morali smo vrlo brzo učiti jer nas je to koštalo puno novca i vremena koje smo ostavili u Zagrebu. Ovo moram spomenuti, u jednom momentu kad se shvatilo da u Zenici postoji izuzetan kvalitet, Tevina će meni, vi ste jedini i to u kratkom vremenu skontali stvar oko ovog našeg goluba. Ovu sam anegdotu spomenuo iz razloga da se zna da smo imali prilično golubarsko znanje i iskustvo prije nego smo krenuli u posao stvaranja Zeničkog prevrtača, koji je eto do konačnog priznanja na izložbi u Lajpcigu trajao pune 22 godine. Rat nam je napravio najveću štetu u svakom pogledu, jer smo i kadrovski i sa radnim materijalom ostali desetkovani.

Kada smo razgovarali o izgledu našeg goluba, već tad smo znali da ćemo upasti u jedan vrlo uzak pojas postojećih priznatih rasa golubova koje na neki način liče jedne na drugu. Ono što nam je davalo za pravo da smo na pravom putu je, da naš golub izgleda tako kako izgleda ali i da je prevrtač.

Startni radni materijal je bio sastavljen od: Zagrebačkog prevrtača, Kečkemetskog letača i nekakvih mješanaca koji su bili prisutni to vrijeme u Zenici. Eksterijer goluba nije bio upitan zbog navedenog materijala, ali se postavljalo pitanje sa čime napraviti prevrtanje, dobar let i da se golubovi drže jata. Obzirom da se rat tek završio bili smo prinuđeni koristiti golubove koje smo imali pri ruci u to vrijeme. Tad smo koristili golubove rase Bački prevrtač i Sarajevski prevrtač ali oni nam nisu dali željeni rezultat, mada i danas u nekim našim golubovima ima krvi navedenih golubova. Kada smo ubacili Orijentalnog prevrtača došli smo do željenih rezultata, pa danas imamo goluba koji je po našoj mjeri.

Zenički prevrtač je golub koji lijepo izgleda, ima ga u svim bojama i leti visoko u jatu, izvodi akrobacije i u jatu pada na krov. Prošle godine na seminaru naših sudaca imao sam zadatak da prezentujem našim sudijama Zeničkog prevrtača i bili su zadovoljni onim što sam im iznio u svom izlaganju, a na kraju sam im rekao i jednu rečenicu koja mnogo govori o ovom golubu: „Zenički prevrtač je zahtjevan golub i na ovom golubu za dobrog golubara uvijek ima dobrog posla da se naradi dok ne dođe do željenog rezultata“.

 

Standard

Opšti izgled: Golub je srednjeg rasta, nešto sitniji od goluba uličara, skladnih proporcija dobro razvijenih grudi, blago isturenih napred.
Živahne je prirode i spada u grupu srednjokljunih letača prevrtača.
Karakteristika ove rase je da nosi krila ispod repa, koja se ne dodiruju što čini skladnu cjelinu u vizuelnom smislu.

Glava: Nešto manja, sitnija od glave Orijentalnog prevrtača, sa malom zaravni na tjemenu, bez uglova – ispupčenja, sa lijepo zasvođenim čelom koje prati liniju kljuna.

Oči: Krupne, bijele boje, očne ringle su malo naglašene, jednostruke i svijetle boje (toleriše se pojava tankih žilica u uglovima očiju).

Kljun: Nešto kraći od srednje dužine, u korijenu prilično jak, malo povijen na dole prati liniju čela, svijetle boje, dok je kod plavih, plavokovanih, vugastih i crnih, moguća pojava piktne na kljunu (nešto tamniji kljun) ali su cjenjeniji primjerci sa svijetlijim kljunom. Nosnice su nenaglašene.

Vrat: Srednje dužine, kod glave nešto tanji tako da lijepo (zvonasto) naliježe na trup, i u gornjem dijelu je sasvim malo povijen unazad.

Grudi: Dosta dobro razvijene, zaobljene i blago isturene naprijed.

Leđa: Nešto kraće dužine, prilično široka, malo ulegnuta (sedlasta bez uglova).

Krila: Dobro razvijena, opuštena (drže ih ispod repa) ne dodiruju se međusobno i ne dodiruju podlogu, neznatno su kraća od repa sa jakim i dobro razvijenim letnim perima.

Rep: Srednje širine (širine prsa) sa 12–16 pera, dobro razvijenih, koji u odnosu na tijelo (leđa) čini ugao od 30–50 stepeni. Poželjan je zaobljen rep koji se od korijena lagano širi i izgleda malo lepezasto, dok se toleriše malo uži i malo zbijeniji rep.

Noge: Nešto kraće od srednje visine, široko postavljene i crvene boje, dok je boja noktiju u korelaciji sa bojom kljuna. Pojava operjanosti unutarnjeg dijela nogu je dozvoljena.

Perje: Čvrsto, gusto, dobro priljubljeno uz tijelo sa naglašenim sjajem.

Boje: Gaje se u svim standardnim bojama: crna, žuta, crvena, vugasta, plava sa crnim prugama, kovana u svim bojama, siva sa i bez pruga i sve su boje intenzivne.

Veće greške: Neskladno (izduženo) tijelo, uska izdužena glava, uska i duga leđa, nošenje krila na repu, dugačak, tanak, špicast i usađen kljun (ulegnuće između kljuna i čela), drvenasto perje, dok je pojava kape i žutih očiju greška za diskvalifikaciju, žute i crvene obočnice, suviše kratke ili suviše duge noge.

Manje greške: Robusno tijelo, nešto kraći i uži rep, slabije razvijena letna pera, malo rozkaste oči, olukast ili zasvođen rep (vilo pero nije greška ako je fino formirano i nalazi se u sredini repa).

REDOSLJED KOD OPISNOG OCJENJIVANJA:
- opšti utisak
- glava, oči i kljun
- stas
- figura
- boja

 

Galerija